Vaša firma vam sigurno ne treba još jedan Microsoft Certified Professional koji zna samo da klikće „Next“. Trebaju vam IT stručnjaci koji razumiju vašu industriju, analiziraju sve opcije i grade rješenja koja će za 5 godina biti investicija, ne teret.
Jer jedina stvar gora od skupog vendora je IT „ekspert“ koji ne zna da postoje alternative.
Kad „ekspert“ postane prodavač: o stanju IT konsaltinga u BiH
Sjećate se one poslovice „Kad imaš samo čekić, sve ti liči na ekser“? U današnjoj IT zajednici u BiH, problem je još ozbiljniji: mnogi stručnjaci imaju samo jedan čekić, a ne znaju ni kako se koristi – samo znaju gdje je dugme za „next“.
Next-Next-Finish kultura: diploma bez razumijevanja
Prošle su decenije kada je IT stručnjak značio osobu koja razumije tehnologiju, arhitekturu i poslovanje. Danas imamo inflaciju certifikata, ali deflaciju znanja. Microsoft sertifikat? Prođi pet mock testova. AWS? Pogledaj tri YouTube tutoriala. Linux administrator? „To je komplikovano, bolje uzmi Windows Server.“
Problem nije u alatima – problem je u ljudima koji ih biraju.
Kada vam IT „stručnjak“ predloži rješenje, zapitajte se:
- Da li je razmotrio alternative?
- Da li je uporedio troškove za 3-5 godina?
- Da li razumije vaše poslovne procese ili samo prodaje ono što zna?
- Da li je razmišljao o scenariju „šta ako želimo promijeniti dobavljača“?
U 90% slučajeva, odgovor je Ne. Zato što je lakše prepisati konfiguraciju sa prošlog projekta nego razmišljati.
Vendor lock-in nije slučajnost – to je poslovni model
Hajde da budemo jasni: velike IT kompanije žele da budete zavisni od njih. To nije teorija zavjere – to je njihova strategija rasta. I domaći „stručnjaci“ im savršeno igraju na ruku, jer:
- Ne znaju ništa drugo – učili su samo jedan ekosistem i sada sve probleme rješavaju istim alatom
- Lakše im je – vendor ima dokumentaciju, podršku, gotova rješenja „out of the box“
- Ne zanima ih vaš budžet – oni naplaćuju implementaciju, a vi plaćate licence godinama
- Nemaju odgovornost – kad kroz 3 godine cijena licenci skoči 200%, oni neće biti tu da vam objašnjavaju
Primjeri iz prakse: kada „najbolje rješenje“ postane najskuplje
Slučaj 1: Mala firma, 15 zaposlenih
- IT stručnjak preporučuje: Microsoft 365 E3 licence za sve + Azure hosting
- Godišnji trošak: 6.000-8.000 EUR
- Stvarna potreba: email, dokumenti, kolaboracija
- Alternativa: Open source mail server + Nextcloud + LibreOffice
- Ušteda: 80% + puna kontrola nad podacima
Slučaj 2: Razvojna kuća, 30 developera
- Prijedlog: GitHub Enterprise + Microsoft DevOps + Azure pipelines
- Godišnji trošak: 15.000+ EUR
- Alternativa: GitLab self-hosted + Jenkins + Nexus
- Ušteda: 90% + fleksibilnost pri skaliranju
Slučaj 3: Proizvodna kompanija
- Prijedlog: „Samo Oracle može da odradi ovo“ (nije tačno)
- Trošak: 50.000+ EUR licence + 20% godišnja podrška
- Rezultat: Vendor lock-in na 10 godina
- Alternativa: PostgreSQL sa custom ekstenzijama
- Bilo je moguće, ali „stručnjak“ nije znao PostgreSQL
„Ali open source nema podršku!“ – mit koji prodaje licence
Ovo je najdraža mantra IT dilera. Istina je drugačija:
- Red Hat: komercijalna podrška za Linux, plaćate samo što koristite
- PostgreSQL: kompanije širom svijeta nude podršku, bez vendor lock-in-a
- Nextcloud: Enterprise verzija sa SLA ugovorima
- GitLab: profesionalni support timovi
Razlika? Kod open source-a plaćate uslugu, ne zatvor. Možete promijeniti provajdera podrške bez mijenjanja čitavog sistema.
IT stručnjaci vs IT trgovci: kako ih prepoznati
IT trgovac kaže:
- „Ovo je industrijski standard“ (čitaj: to sam naučio na kursu)
- „Sve kompanije koriste ovo“ (čitaj: ne znam alternative)
- „To je komplikovano“ (čitaj: ne znam to raditi)
- „Dobićete podršku 24/7“ (čitaj: zovite call centar u Indiji)
Pravi IT stručnjak kaže:
- „Razmotrimo nekoliko opcija i uporedimo ih“
- „Evo analiza troškova za 5 godina“
- „Ovo su rizici, ovo su benefiti“
- „Hajde da napravimo hibridno rješenje koje koristi najbolje od oba svijeta“
Hibridni pristup: pragmatizam umjesto fanatizma
Kvalitetna IT firma neće forsirati ili open source ili proprietary rješenja. Praviće odluke zasnovane na:
Realnoj analizi troškova:
- Licence
- Implementacija
- Obuke
- Održavanje
- Skaliranje
- Exit strategija (trošak prelaska na drugo rješenje)
Poslovnim potrebama:
- Da li vam treba specifična funkcionalnost koja postoji samo kod jednog vendora?
- Da li imate resurse za in-house održavanje?
- Koliko je kritična dostupnost sistema?
Primjer pametnog pristupa:
- Email i kolaboracija: Open source (Nextcloud, Roundcube)
- Napredne analize: Možda Power BI ili Tableau (ako alternative ne zadovoljavaju potrebe)
- Hosting: Mix dedicated servera i cloud-a prema workload-u
- Database: PostgreSQL za većinu, možda specifičan vendor za niche slučajeve
Kako se zaštititi od vendor lock-in-a
1. Zahtijevajte analizu alternativa – Ne prihvatajte „Mi radimo samo sa X“ kao odgovor. Ako konsultant ne može da objasni zašto nije odabrao alternativu, nije razmišljao dovoljno.
2. Tražite TCO (Total Cost of Ownership) analizu: Pet godina, ne jedna, sa realno predviđenim rastom.
3. Insistirajte na standardnim formatima podataka: Vaši podaci moraju biti prenosivi. Ako rješenje ne podržava export u standardne formate – alarm.
4. Pitajte za exit strategiju: „Šta ako želimo promijeniti rješenje za 2 godine?“ Ako konsultant ne može odgovoriti – loš znak.
5. Provjerite referencu… ali stvarno: Ne one iz PowerPoint prezentacije. Nazovite kompanije koje koriste predloženo rješenje i pitajte o skrivenim troškovima.
Istina koja boli: IT u BiH ima problem sa kulturom
Problem nije tehnički – problem je kulturni. Imamo zajednicu koja:
- Glorifikuje sertifikate umjesto razumijevanja
- Cijeni brzinu umjesto kvaliteta
- Prodaje rješenja umjesto da rješava probleme
- Kopira sa StackOverflow-a umjesto da dizajnira arhitekturu
- Brine o CV-ju umjesto o klijentu
Mladi IT stručnjaci uče „kako proći intervju“, a ne kako graditi održive sisteme. Seniorski developeri drže „secret sauce“ za sebe umjesto da edukuju tim. IT menadžeri biraju tehnologiju po tome šta je „na tržištu traženo“, ne po tome šta problem zahtijeva.
Poziv na promjenu
IT konsalting nije usluga instaliranja vendorskog softvera. To je:
- Duboko razumijevanje poslovnih procesa
- Objektivna analiza dostupnih rješenja
- Dugoročna strategija održivosti
- Transfer znanja klijentu
- Briga o klijentovom budžetu kao o svom
Ako vaš IT partner ne može da objasni zašto nije izabrao jeftiniju alternativu, onda nije partner – to je preprodavac.
Zaključak: Investirajte u znanje, ne u ljenost
Next-Next-Finish pristup je simptom većeg problema: industrijske ljenosti. Lakše je prodati Microsoft 365 nego dizajnirati custom rješenje. Lakše je reći „samo AWS može ovo“ nego naučiti Kubernetes.
Ali vi ne plaćate IT stručnjake da odaberu najlakši put za njih. Plaćate ih da odaberu najbolji put za vas.
Postavljajte pitanja. Budite skeptični. Zahtijevajte dokaze.
I zapamtite: Vendor lock-in nije tehnološka nužnost – to je rezultat loših IT odluka.
